학술논문

NARATIVNE TEHNIKE U ROMANIMA LAŽ, KARIKATURE I ISUŠENA KALJUŽA
Document Type
Electronic Resource
Author
Source
FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja; ISSN 0353-4642 (Print); ISSN 1848-9680 (Online); Volume 21; Issue 1
Subject
narativna tehnika; roman; hrvatska književnost; Janko Polić Kamov; Mijo Radošević; Rudolf Kolarić Kišur
narrative technique; novel; croatian literature; Janko Polić Kamov; Mijo Radošević; Rudolf Kolarić Kišur
text
info:eu-repo/semantics/article
info:eu-repo/semantics/publishedVersion
Language
Abstract
Kritička je literatura, baveći se korpusom narativnih tekstova u razdoblju hrvatske književne moderne, isticala modernost u romanima Laž (1905.) Rudolfa Kolarića Kišura, Karikature (1908.) Mije Radoševića i Isušena kaljuža (1906.-1909., objavljena 1957.) Janka Polića Kamova koja se očituje ponajprije u njihovom predmetnotematskom sloju. U ovom se članku pozornost usmjerava na strategije posredovanja priče jer, pored već isticanih novina, prisutni su inovativni postupci i na planu književnih konvencija na kojima djelo počiva. To je vidljivo u problematiziranju odnosa književnosti (jezika) i zbilje (stvarnosti), zatim u pitanju referencijalnosti teksta i sposobnosti književnosti da kazuje/prikazuje. Razmatrajući problem naracije, tj. govoreći o fokalizaciji i prenošenju govora/misli likova uočava se kogzistencija fokalizacije (kroz lik) - pri čemu je česta upotreba neupravnog govora, slobodnog neupravnog govora i unutarnjeg monologa - i prisutnosti sveznajućeg pripovjedača.
The paper considers the narrative techniques in the novels Laž (written in 1905) by Rudolf Kolarić Kišur, Karikature (written in 1908) by Mijo Radošević and Isušena kaljuža (written between 1906 and 1909, published in 1957) by Janko Polić Kamov. Dealing with the corpus of narrative texts in the period of Croatian literary modernism, literary criticism has emphasised the modernity of these texts which is primarily evident in the layers of subject and theme. More often than not other innovative procedures in the area of literary conventions and strategies on which the work rests have been disregarded, such as procedures which question the relation between literature (language) and fact (reality), followed by the question of the text's referentiality and the ability of literature to tell/show.

Online Access