학술논문

In vitro and in vivo anti-inflammatory, antibacterial and pharmacokinetic properties of baicalein
Document Type
Academic Journal
Source
Veterinarski Arhiv. Jan-Feb 2023, Vol. 93 Issue 1, p117, 12 p.
Subject
India
Language
English
ISSN
0372-5480
Abstract
Introduction In veterinary and human medicine, allopathic drugs have been shown to cause many side effects and most antibiotics have developed resistance while otherwise effective at their usual dosage. Phytochemicals [...]
Baicalein is a bioactive flavone originally isolated from the roots of Scutellaria baicalensis, Scutellariala teriflora and Oroxylum indicum. The in vitro and in vivo anti-inflammatory and antibacterial properties of baicalein and pharmacokinetics after its single intramuscular administration were studied in Wistar rats. The in vitro antiinflammatory activity of baicalein (10, 50 and 100 [micro]M) was tested for its ability to inhibit the COX-2 enzyme by measuring [PGE.sub.2] levels and determination of nitric oxide (NO) production in lipopolysaccharide (LPS) treated RAW 264.7 macrophage cells, in which baicalein was found to have significant inhibition of NO and [PGE.sub.2] production in RAW 264.7 macrophage cells as compared with the LPS control group. The in vivo anti-inflammatory activity of baicalein (200 mg/kg) was assessed using the carrageenan-induced rat paw oedema model, following intramuscular injection. A significant percentage of inhibition of oedema volume was observed when compared with the carrageenan control group. In vitro and in vivo antibacterial activities of baicalein were determined by the micro broth dilution technique and neutropenic rat thigh infection model, wherein baicalein did not show any antibacterial property. Concentrations of baicalein were determined in rat plasma by high performance liquid chromatography (HPLC) after a single intramuscular administration at a dose of 200 mg/kg body weight, in which the mean peak plasma drug concentration (C.sub.max]) of 0.77 [+ or -] 0.02 [micro]g/mL was achieved at 0.08 h. The mean elimination half-life ([t.sub.1/2[beta]), the apparent volume of distribution ([Vd.sub.(area)]), total body clearance ([Cl.sub.(B)]) and mean residence time (MRT) were observed as 0.63 [+ or -] 0.06 h, 601.03 [+ or -]28.18 L/kg7677.39 [+ or -] 35.36 L/h/kg and 0.76 [+ or -] 0.06 h, respectively. Conclusively, in the present study, baicalein did not show in vitro or in vivo antibacterial property, but proved to have good anti-inflammatory activity. The available anti-inflammatory drugs have proved to have side effects in veterinary and human therapeutics. In this situation, baicalein may become an effective alternative to non-steroidal anti-inflammatory drugs and should also be studied in target animal species. Further research should be carried out to improve the solubility and bioavailability of baicalein through injectable routes. Key words: antibacterial; anti-inflammatory; baicalein; pharmacokinetic; rat Baikalein je bioaktivni flavon izvorno izoliran iz korijena biljaka Scutellaria baicalensis, Scutellariala teriflora i Oroxylum indicum. U ovom su radu istrazivana in vitro i in vivo protuupalna i antibakterijska svojstva baikaleina te farmakokinetika nakon njegove pojedinacne intramuskularne primjene u wistar stakora. In vitro protuupalno djelovanje baikaleina (10, 50 i 100 [micro]M) analizirano je s obzirom na sposobnost inhibicije enzima COX-2 mjerenjem razine PGE2 i odredivanjem proizvodnje dusikova oksida (NO) u makrofagnim stanicama RAW 264,7 tretiranim lipopolisaharidom (LPS). Ustanovljeno je da baikalein znakovito inhibira proizvodnju NO i PGE2 u makrofagnim stanicama RAW 264,7 u usporedbi s LPS kontrolnom skupinom. In vivo protuupalno djelovanje baikaleina (200 mg/kg) procijenjeno je pomocu modela za mjerenje edema sape nakon intramuskularne injekcije karagenana, te je uocena znakovita inhibicija volumena edema u usporedbi s kontrolnom skupinom. In vitro i in vivo antibakterijsko djelovanje baikaleina odredeno je metodom razrjedivanja mikrobujona te modelom infekcije bedra neutropenicnog stakora, pri cemu baikalein nije pokazao antibakterijska svojstva. Koncentracije baikaleina utvrdene su u plazmi stakora tekucinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC) nakon pojedinacne intramuskularne primjene u dozi od 200 mg/kg tjelesne mase u kojoj je prosjecna vrsna koncentracija lijeka ([C.sub.max]) bila 0,77 [+ or -] 0,02 [micro]g/mL, a postignuta je za 0,08 h. Prosjecan poluzivot eliminacije ([t.sub.1/2[beta]]) bio je 0,63 [+ or -] 0,06 h, providni volumen distribucije ([Vd.sub.(povrsina)]) 601,03 [+ or -] 28,18 L/kg, ukupni tjelesni klirens ([Cl.sub.(B)]) 677.39 [+ or -] 35.36 L/h/kg, a prosjecno vrijeme zadrzavanja (MRT) 0,76 [+ or -] 0,06 h. Zakljuceno je da u ovom istrazivanju baikalein nije pokazao in vitro i in vivo antibakterijska svojstva, ali je pokazao dobro protuupalno djelovanje. S obzirom na to da dostupni protuupalni lijekovi imaju nuspojave u lijecenju ljudi i zivotinja, baikalein bi mogao biti ucinkovita alternativa nesteroidnim protuupalnim lijekovima te bi ga trebalo istraziti i kod ciljanih zivotinjskih vrsta. Potrebna su daljnja istrazivanja kojima bi se poboljsala topljivost i bioraspolozivost baikaleina injekcijskom primjenom. Kljucne rijeci: antibakterijski; protuupalni; baikalein; farmakokinetika, stakor