부산대학교 도서관

Uvod: Kancer dojke je najčešči tip maligniteta koji se javlja kod žena. Tumori dojke nastaju kao rezultat akumulacije genetičkih promena kako u onkogenima tako i u tumor supresorskim genima. Medu mnogim onkogenima čija je uloga u genezi tumora dojke ispitivana do danas, samo se neki smatraju značajnim za razviče ovih karcinoma. U tu se grupu svakako ubrajaju receptor za epidermalni factor rasta (EGFR), c-myc i ciklinDI (CCND7). Cilj rada je bio utvrditi prognostickí značaj amplifikacije CCND1, c-myc i EGFR onkogena u razvicu tumora dojke kao i eventualne medusob- ne koalteracije ovih gena. Metode: Amplifikacioni status CCND1 i c-myc gena odreden je kvantitativnim PCR-om u reálnom vremenu, a amplifikacioni status EGFR onkogena je definisan diferencijalnim PCR-om. Rezultati: Amplifikacija CCND1 gena detektovana je kod 20,4%, a c-myc i EGFR onkogena kod 26,5% ispitanih uzo- raka. Analize su pokazale da je amplifikacija CCND1 onko- gena statistički značajno povezana sa stadijumom II tumora dojke kao i da amplifikacija EGFR-a značajno korelira sa povečanom ekspresijom HER2/neu. Analize kliničkih i histo- patoloških parametara su jasno pokazale da stadijum tumo- ra i nivo ekspresije HER2/neu gena predstavljaju značajne pokazatelje daljeg toka bolesti, odnosno sudbine pacijenta. Utvrdeno je da pacijentkinje sa tumorima dojke stadijuma I žive značajno duže od onih sa tumorom stadijuma III (p= 0,04) kao i da pacijentkinje sa HER2/neu pozitivnim statu- som imaju goru prognózu i žive značajno krače (p=0,001). Na kraju, študija je pokazala da pacijentkinje podvrgnute samo hormonskoj terapiji imaju najbolju prognózu i žive značajno duže od ostalih (p=0,001). Zaključak: Amplifikacija CCND1 i EGFR onkogena je po- vezana sa losom prognozom i progresijom karcinoma dojke. U ispitivanom tumorskom uzorku nisu detektovane nikakve koalteracije CCND1, c-myc i EGFR onkogena. [ABSTRACT FROM AUTHOR]