학술논문
Povezanost ehokardiografskog nalaza prije transplantacije s postoperativnim ishodima nakon transplantacije jetre i bubrega.
Document Type
Article
Author
Source
Subject
*TRANSPLANTATION of organs, tissues, etc.
*LIVER transplantation
*KIDNEY transplantation
*MITRAL valve insufficiency
*AORTIC stenosis
*
*
*
*
Language
Bosnian
ISSN
1848-543X
Abstract
UVOD: Ehokardiografija je dio standardne preoperativne procjene potencijalnih kandidata za transplantaciju jetre (LT) i bubrega (RT). Patološki nalazi, iako povezani s preživljenjem u neposrednom perioperativnom periodu, nedovoljno su istraženi kao dugoročni markeri povećane incidencije nepovoljnih događaja.1,2 C ilj: I stražiti p oveznicu između blage do teške trikuspidne regurgitacije, aortne stenoze, mitralne regurgitacije (MR) i smrtnosti, preživljenja grafta i učestalosti kardiovaskularnih incidenata u transplantiranih bolesnika. Bolesnici i metode: Podaci o 219 uzastopnih bolesnika s transplantiranom jetrom i 115 uzastopnih bolesnika s transplantiranim bubregom prikupljeni su i analizirani. Podaci su uključivali parametre sa zadnjeg ehokardiografskog nalaza prije transplantacije, duljinu preživljenja bolesnika i grafta, uzroke smrti i kardiovaskularne (CV) incidente (moždani udar, infarkt miokarda) u postoperativnom razdoblju. Bolesnici kojima je transplantirano više različitih organa te oni izvan kontrole ili s nepotpunim ehokardiografskim nalazom isključeni su iz analize. Preživljenje bolesnika definirano je kao razdoblje od transplantacije do zadnje kontrole ili smrti, a preživljenje grafta od transplantacije do zadnje kontrole, smrti ili ponovne transplantacije. Rezultati: 199 LT i 106 RT zadovoljilo je navedene kriterije. Srednje razdoblje praćenja bilo je 376 ± 231 odnosno 518 ± 237 dana. Ukupno preživljenje za LT bilo je 83,4%, a za RT 94,3%. Najčešći razlog smrti nakon LT bila je sepsa, dok su uzroci za preminule bolesnike s transplantiranim bubregom bili podjednako raspoređeni. Značajna razlika pronađena je samo u ukupnom preživljenju za LT MR (79,1%) i ne-MR (94,6%) skupine (log rank, p=0.013). Nije bilo značajne korelacije između CV incidenata i analiziranih parametara. Zaključak: U ovoj studiji nalaz blage do teške MR u bolesnika s transplantiranom jetrom povezan je s višim dugoročnim mortalitetom. Značaj predtransplantacijskog nalaza ehokardiografije pri određivanju rizika za nepovoljne ishode nakon transplantacije treba dodatno istražiti u studijama s većim uzorkom. [ABSTRACT FROM AUTHOR]