학술논문

EXAMINATION OF PRESENCE OF SPECIFIC ANTIBODIES AGAINST AVIAN INFLUENZA VIRUS IN SOME SPECIES OF WILD BIRDS.
Document Type
Article
Source
Acta Veterinaria. 2009, Vol. 59 Issue 4, p381-403. 23p. 4 Charts, 1 Graph.
Subject
*IMMUNOGLOBULINS
*BACTERIAL antibodies
*AVIAN influenza
*WILD birds as laboratory animals
*VETERINARY epidemiology
*COMMUNICABLE diseases in animals
*ENZYME-linked immunosorbent assay
Language
ISSN
0567-8315
Abstract
Infekcije izazvane virusom avijarne influence, su već odavno poznate i prisutne u manjem ili većem obimu, kako u ekstenzivnoj, tako i u intenzivnoj živinarskoj proizvodnji, u mnogim delovima sveta. Epidemiološkim ispitivanjima je utvrđen nesumnjiv značaj populacije divljih ptica u očuvanju i širenju ove infekcije. Avijarna influenca je zoonoza, a virus ima veliki potencijal da izazove visoku smrtnost kod ljudi, posebno njegovi podtipovi H5 i H7, tako da u novije vreme izaziva veliku pažnju, kako naučne i stručne, tako i najšire javnosti. Cilj ovog rada je bio da se na nekoliko lokacija u Republici Srbiji uhvati određeni broj divljih ptica, izvrši njihova identifikacija i prikupe uzorci krvnog seruma radi otkrivanja specifičnih antitela protiv virusa avijarne influence. Hvatanje ptica vršeno je na deset lokacija na bezbedan način, kako za same ptice, tako i za osoblje koje ih je hvatalo. Hvatanje ptica obavljano je posebnim za te svrhe proizvedenim mrežama, a u nekim slučajevima i posebnim zamkama (klopkama). Za identifikaciju uhvaćenih divljih ptica korišćene su metode koje su opisane u stručnoj literaturi. Svi nazivi divljih ptica usklađeni su sa važećom srpskom nomenklaturom ptica Evrope. Nakon hvatanja i identifikacije, pticama je uzimana krv iz krilne vene (kod većih ptica) ili iz nožne vene (kod malih ptica). Prilikom uzimanja krvi od divljih ptica poštovani su svi principi asepse i antisepse, kako bi se sprečila svaka mogućnost infekcije. Nakon toga, ptice su vraćane u prirodu, na iste lokacije na kojima su i uhvaćene. Od uzetih uzoraka krvi izdvojeni su serumi koji su ostavljani na - 20°C i čuvani do konačnog ispitivanja. Identifikovano je 46 vrsta divljih ptica sa ukupno 259 jedinki od kojih je izdvojeno 259 uzoraka krvnog seruma. Za otkrivanje prisustva specifičnih antitela protiv virusa avijarne influence u uzorcima krvnog seruma divljih ptica korišćeni su agar gel precipitacija (AGP), test inhibicije hemaglutinacije (IH) za podtipove H5 i H7, cELISA test sa antigenom A tipa virusa avijarne influence i cELISA sa antigenom podtipa H5 virusa avijarne influence. S obzirom na činjenicu da na teritoriji Republike Srbije živi oko 360 različitih vrsta divljih ptica, broj od 46 identifikovanih vrsta obuhvaćenih ispitivanjem, činio je 12,77% od ukupnog broja prisutnih vrsta ptica u Srbiji, što se smatra dobrim uzorkom. Specifična antitela protiv A tipa virusa avijarne influence ustanovljena su u uzorcima seruma samo 9 od 259 jedinki koje su bile obuhvaćene ispitivanjem primenom cELISA testa. U identifikovanih 46 vrsta divljih ptica 6 je pripadalo pticama koje žive isključivo u vodenim staništima i smatraju se rezervoarom virusa avijarne influence (bela roda, patka gluvara, labud grbac, riđoglava patka, patka dupljašica i liska). Od navedenih vrsta posebnu pažnju privukle su 4 vrste divljih ptica iz reda Anseriformes i familije Anatidae (patka gluvara, labud grbac, riđoglava patka, patka dupljašica) kojima je od ukupno 259 ptica pripadalo 30 jedinki. U 30 uzoraka krvnog seruma navedenih vrsta ptica, specifična antitela protiv A tipa virusa avijarne influence utvrđena su u 9 (30%) uzoraka seruma, primenom cELISA. Specifična antitela protiv podtipa H5 virusa avijarne influence su ustanovljena u 3 uzorka seruma labudova grbaca (jedan uzorak seruma je poticao od labuda grbca koji je prstenovan u Poljskoj) i u jednom uzorku krvnog seruma riđoglave patke, ili ukupno u 4 (13,33%) uzorka seruma, primenom testa inhibicije hemaglutinacije.… [ABSTRACT FROM AUTHOR]