부산대학교 도서관

Hipertrofična stenoza pilorusa jedno je od najčešćih kirurških stanja u djece, koje se obično otkriva unutar prvih 12 tjedana života. Nepoznate je etiologije, ali se smatra da veliki utjecaj imaju genski čimbenici i okoliš, uz hipergastrinemiju i hiperaciditet želuca. Češća je u muške novorođenčadi s omjerom 4-6:1. Hipertrofija i hiperplazija mišićnog sloja pilorusa uzrokuju opstrukciju lumena, što rezultira karakterističnim povraćanjem u mlazu bez primjesa žuči. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze je ultrazvuk. Terapija je kirurška, a prije operacije potrebna je nadoknada tekućine i elektrolita radi sprječavanja perioperativnih komplikacija. Cilj: Svrha ovog rada je prikazati korelaciju promjene acidobaznog statusa i ultrazvučne debljine mišića u novorođenčadi s kongenitalnom hipertrofičnom stenozom pilorusa te povezanost duljine trajanja simptoma i nastanka težih metaboličkih poremećaja. Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje u kojem je promatrano 41 dijete hospitalizirano zbog sumnje na stenozu pilorusa. Podatci su obrađeni metodama deskriptivne statistike u programu TIBCO Statistica 13.4. Rezultati: Pokazalo se da nema statistički značajne povezanosti između ultrazvučno izmjerene debljine mišića i stupnja alkaloze. Duljina trajanja simptoma i promjena pH vrijednosti nisu linearno povezane, ali je u dvoje djece s višim stupnjem alkaloze zamijećena teža hipokloremija, pa je to dvoje bolesnika imalo i komplikacije nakon kirurškog zbrinjavanja. Zaključak: Iako je hipertrofična stenoza pilorusa stanje koje može dovesti do teških metaboličkih poremećaja, oni se u današnje vrijeme rijetko javljaju zbog ranog postavljanja dijagnoze, korekcije elektrolita i kvalitetne zdravstvene skrbi. [ABSTRACT FROM AUTHOR]