부산대학교 도서관

Sifilis je važan primjer “nove bolesti” koja je pokrenula transnacionalnu (europsku) raspravu među liječnicima. Bolest se pojavila između kraja srednjeg vijeka i početka modernog doba (početkom 16. stoljeća), u vrijeme u kojem se medicina iz dogmatske mijenjala u eksperimentalnu disciplinu. Glavne promjene dogodile su se na polju anatomije: u 1543., istoj godini u kojoj se pojavio rad Nikole Kopernika, koji je promijenio zakone astronomije, objavljen je novi, manje dogmatični i više empirijski pristup anatomiji u radu Andreasa Vesaliusa. Ipak, u renesansi medicina ostaje disciplina vezana uz tradiciju, ponosna na svoju tisućljetnu povijest i svoju superiornost nad empirijskim, neakademskim iscjeliteljima. Kada se sifilis pojavio u Europi, nekoliko je objašnjenja detaljno izloženo. Sredinom 16. stoljeća, talijanski liječnik Luigi Luigini (rođen 1526.) objavio je u Veneciji zbirku svih djela o sifilisu koja su se pojavila do 1566. Želio je prenijeti svojim suvremenicima i budućim kolegama sažetak svega što je bilo poznato o “novoj bolesti” (latinski pojam Novus znači i “novi” i “čudan”). Prema većini autora zbirke, bolest je “nova” i “čudna”. Neki autori čiji se radovi pojavljuju u zbirci smatraju nemogućim da su najveći autoriteti, poput Hipokrata i Galena, previdjeli tu bolest. Luiginijevo djelo pokazuje napor autora da uvrste sifilis u korpus akademske medicine i potvrde autoritet akademskih liječnika nasuprot empirijskih iscjelitelja. [ABSTRACT FROM AUTHOR]