부산대학교 도서관

Uvod: hipokalijemija je čest poremećaj elektrolita. Prisutna je kod 20% hospitaliziranih pacijenata i često kod dijaliznih pacijenata kod kojih je vrijednost kalija na početku dijalize <4,4 mmol/l uz očuvanu diurezu. Od velikog značaja je poznavanje koncentracije kalija u dijalizatu, s obzirom na sam proces difuzije. Cilj rada: evaluirati učestalost pojave hipokalijemija kod pacijenata koji su na hroničnom programu liječenja hemodijalizom, radi prevencije pojave komplikacija (pojava malignih aritmija i povečanje stope mortaliteta na dijalizi) i uvođenja adekvatne terapije. Materijali i metode: u studiju je bilo uključeno 25 pacijenata, svi pacijenti uključeni u studiju su imali evidentiranu hipokalijemiju. Pacijenti su na redovnom hroničnom programu liječenja dijalizom, tri puta sedmično po četiri sata. Dužina trajanja studije je bila 6 mjeseci, od decembra 2012. do juna 2013. godine. Kod svih pacijenata uključenih u studiju smo analizirali: dob, spol, dužinu trajanja hemodijalize, vrijednosti kalija u serumu prije i poslije hemodijaliznog tretmana, vrijednosti bikarbonata prije i poslije hemodijalize, rezidualnu diurezu, upotrebu diuretika u terapiji, vrijednosti magnezija u serumu i postojanje parenteralnih gubitaka. Vrijednost kalija u dijalizatu tokom HD tretmana bila je ista za sve ispitanike (K=2,0 mmol/L). Retrospektivna studija je uključila dvije grupe pacijenata na standardnom hemodijaliznom programu: eksperimentalna grupa pacijenata sa hipokalijemijom (n=25) i kontrolna grupa pacijenata (n=25) koji nisu imali evidentiranu hipokalijemiju, a bili su sličnih karakteristika kao i pacijenti sa hipokalijemijom. Rezultati: prevalenca hipokalijemije je bila 9,3% . Od ukupnog broja pacijenata (n=270), 25 pacijenata (9,3%) je imalo prisutnu hipokalijemiju prije HD tretmana. Od ukupnog broja pacijenata sa hipokalijemijom 18 pacijenata (6,67%) je imalo očuvanu diurezu, a šest pacijenata (2,22%) je uzimalo diuretsku terapiju tokom studije. Prosiječna starosna dob ispitanika je iznosila 61,12'}12,1 godina u eksperimentalnoj grupi, a 57,9 u kontrolnoj grupi. Srednja vrijednost dužine trajanja hemodijalize u eksperimetalnoj grupi iznosila je 48 mjeseci, a u kontrolnoj 36 mjeseci. Tri pacijenta u eksperimentalnoj grupi su mala sinus tahikardiju, sa srčanom frekvencom ?120/ min. Srednja vrijednost serumskog magnezijuma u ekserimentalnoj grupi je bila 0,95'}0,11mmol/L, u kontrolnoj grupi je 1,08'}0,13mmol/L. Tokom naše studije nije bilo pacijenata sa evidentnom hipomagnezijemijom, što može biti jedan od razloga renalne hipokalemije. Zaključak: hipokalijemija je evidentirana kod 9,3% pacijenata na hemodijalizi. S obzirom na ukupan broj pacijenata na našoj klinici (n=270) hipokalijemija nije bila često evidentiran elektrolitni poremečaj. Nije bilo evidentiranih epizoda maligne aritmije i iznenadne srčane smrti tokom dijaliznog tretmana u period trajanja studije. [ABSTRACT FROM AUTHOR]