학술논문

Epidemiological characteristics and clinical manifestations of acute non-A-E hepatitis.
Document Type
Article
Source
Vojnosanitetski Pregled: Military Medical & Pharmaceutical Journal of Serbia. Nov2010, Vol. 67 Issue 11, p903-909. 7p. 5 Charts, 1 Graph.
Subject
*LIVER diseases
*EPIDEMIOLOGY
*HEPATITIS A
*HEPATITIS C
*HEPATITIS E
Language
ISSN
0042-8450
Abstract
Uvod/Cilj. Akutni hepatitis ni A, ni B, ni C, ni D, ni E (AH ni A-E) predstavlja akutno zapaljensko oboljenje jetre nepoznate etiologije za koje bi mogao biti odgovoran jedan ili više novih, do sada neotkrivenih, hepatotropnih virusa. Učestalost AH ni A-E kreće se od 3,8% do 33,9%, te, stoga, predstavlja značajno mesto u današnjoj infektologiji i hepatologiji. Cilj rada bio je da se utvrdi učestalost, kliničke i biohemijske karakteristike, prirodni tok i ishod AH ni A-E i da se uporedi sa kontrolnim grupama obolelih od akutnog virusnog hepatitisa A, B i C. Metode. Deskriptivnoanalitičkom studijom prospektivnog karaktera bio je obuhvaćen 31 bolesnik sa AH ni A-E koji su lečeni od 2003. do 2008. godine. Praćeni su u vemenskom periodu od najmanje šest meseci. Kontrolne grupe činili su bolesnici izabrani metodom slučajnog izbora, lečeni u istom vremenskom periodu sa postavljenom dijagnozom akutnog virusnog hepatitisa A, B i C. Za statističku obradu podataka korišćeni su Mann-Whitney U-test, Studentov t-test i analiza varijanse. Vrednost p < 0,05 smatrana je statistički značajnom. Rezultati. Učestalost AH ni A-E iznosila je 7,6%. Gotovo da nije bilo razlike u zastupljenosti ovog hepatitisa među polovima (odnos muško : žensko bio je 1 : 1,07); javljao se u svim uzrastima, sa najvećom učestalošću u srednjem životnom dobu (prosečna starost bila je 38,32 ± 15,3 godine). Podjednako se javljao tokom cele godine. Od faktora rizika bilo je dominantno prisus tvo inokulacionih rizika (pre svega stomatoloških intervencija), pri čemu je većinom obolevalo gradsko stanovništvo koje živi u konfornim životnim uslovima. Dužina inkubacije bila je veoma varijabilna i kretala se od 20 do 180 dana (medijana 60 dana). Po kliničkom toku, najčešće bile su blaže i ikterične forme bolesti koje najviše odgovaraju akutnom hepatitisu A i C. S druge strane, po dužini trajanja bolesti (prosečno trajanje bolesti iznosilo je 67,1 ± 27,1 dan) i prelasku u hronicitet, AH ni A-E odgovarao je akutnom hepatitisu B. Progresija u hronicitet zabeležena je kod 9,68% obolelih. Nije bilo fulminantnog, ni holestaznog oblika bolesti. Zaključak. Na osnovu rezultata dobijenih u ovoj studiji, vrlo je verovatno postojanje još nekih, do sada neotkrivenih, primarno hepatotropnih virusa u našoj sredini. [ABSTRACT FROM AUTHOR]